„Da li je jači nekakav univerzalni, kosmički zakon ili je jači zakon onoga što čovek ovde na Zemlji ima? Uran je to pitanje, ta pobuna, ta revolucija. Već samim svojim postojanjem on nagoveštava tu revoluciju. To je njegova priča, u kojoj je vrlo jasno oživljen njegov mit, jer se zna da je Uran bio taj koji je na početku stvorio sve. Od Urana je nastao Svet. On je stvorio Hronosa ili vreme, da bi ga kasnije Hronos kao njegov najmlađi sin zbacio sa vlasti, tako što ga je kastrirao.“
A. Imširagić „Duh, Duša i telo Urana“
U samu zoru ere Vodolije pojavljuje se film koji će ostaviti neizbrisiv trag u filmskoj industriji. Akciona filmska trilogija “Matrix“, sa Kijanu Rivsom u glavnoj ulozi, stekla je kultni status zbog odličnog scenarija i specijalnih efekata koji su po prvi put primenjeni u filmu. Tehnički je odlično urađen, a u specijalne efekte su uložena velika sredstva. Pri prvom gledanju filma to se odmah uoči. No, on u sebi krije mnogo dublje duhovno i metafizičko promišljanje. Što se češće film gleda, sve se više uviđaju razne duboke i progresivne filozofske, preciznije –metafizičke poruke. Film se oslanja na mnoga filozofska i religijska učenja.
Ceo koncept ovog filma lično me se duboko dojmio.
Kao bivša studentkinja filozofije a sada astrologije, uvidela sam snažnu vezu između filozofije i astrologije, i njihovih unutrašnjih nosilaca, metafizike i Urana, koji imaju snažan upliv na film. Aleksandar Imširagić je u članku „Tajna veza astrologije i filma“ to veoma lepo napisao: „U svakoj izmišljenoj priči, u svakom umetničkom delu, u svakoj kreaciji, uvek postoji snažna inteligencija koja plete svoju unutrašnju priču, kao potku u kojoj su svi događaji logično uklopljeni. Nijedna priča nikada nije slučajna, niti je baš Vi slučajno saznajete…“
Svrha ovog teksta jeste da pokaže da ne postoji ono “ILI“, već da je sve divno upleteno u jednu celinu mudrošću snažne inteligencije, koja nas vraća svome izvoru.
„Free your mind, everything is possible“ Morpheus, Matrix
Matrix je metafora za svaku osobu koja se bori da se probudi, da dođe do svoje božanske iskre, otvarajući svoj potencijal za eru koja dolazi. Matrix je svet iluzije, klopke i neznanja. Ceo koncept filma u sebi nosi mitološki priču Urana i Saturna. U filmu mašine preuzimaju vlast od ljudi i uspostavljaju svoju kontrolu (Saturn) nad Zemljom i ljudima. Jedino rešenje koje ljudi imaju jeste da se probude, da iziđu iz Matrixa i da osveste svoje stvarno postojanje (Uran). Ceo film odiše veoma snažnim porukama Urana. Od buđenja, preko revolucije – do oslobođenja. Da ne zaboravim tehničke momente i specijalne efekte koji se prvi put pojavljuju u kinematografiji i postavljaju potpuno nove standarde u načinu snimanja filma. To se najbolje vidi u drugom nastavku “The Matrix Reloaded“, gde se dosta scena odvija u vazduhu (Uranov element). Naslov trećeg nastavka filma “The Matrix Revolution“, direktno ukazuje na suštinu Urana. U ovom delu, kroz konačnu borbu, dolazi do pomirenja i spajanja dva suprotstavljena sveta.
Važan momenat u filmu, gde se jasno može uočiti odnos Saturna i Urana, i gde se pominju najviše ljudske vrednosti, jeste kad Neo, glavni junak filma (Uran), dolazi kod „Arhitekte“(Saturn), koji je idejni tvorac Matrixa, i traži od njega odgovore. Arhitekta mu saopštava da je on ozbiljna „anomalija“ u programu (Matrixu) koju ne može da reši. Odnosno da je on „tip duše“– The One – koji se pojavljuje sa zadatkom da oslobodi svet. Ovde se govori o raznim prorocima koji su dolazili da spašavaju svet. I jasno se aludira na inkarniranje duše. Objašnjava mu da su NADA i LJUBAV najveća snaga i najveća ljudska slabost. Ovde ga stavlja pred težak IZBOR. Pokazuje mu dvoja vrata. Može da prođe kroz jedna vrata do IZVORA i da spasi svet ili kroz druga i da spasi Triniti, ženu koju voli. Neo bira ljubav, u nadi da će uspeti da spasi ženu koju voli. I spašava je, nadnaravnom snagom. U tom trenutku, njegova ljubav prelazi na najviši nivo božanske ljubavi. Arhitekta mu na kraju saopštava da se takav izbor može razumeti sa „manje uma ili možda sa umom koji je manje vezan za perfekciju.“ To znači da racionalnim putem problem ne može da se reši, inače bi mašine pobedile. Dakle, jasno se aludira na INTUICIJU –esencijalno iskustvo koje dolazi u bljeskovima, a koje vodi Nea. Na kraju Neo ulazi u fizičku borbu sa agentom Smitom i pobeđuje ga tako što ulazi u njega svojom svetlošću i dezintegriše njegovu tamu u potpuno svetlo. Ovim činom Neo uspeva da ode dalje od manifestovanog sveta, i ne koristeći oči, vidi potpunu stvarnost kakva ona jeste. Kao čistu energiju, mrežu, potku, koja u sebi nosi sve informacije. To znači da je Neo na kraju, integrišući se u potpunosti, osvestio svoju svrhu, da on jeste „The One“ – Izabrani. I da je spreman da se vrati svom izvoru.
„Wake up, Neo“ – buđenje
Autori filma, braća Wachowski, su u film utkali ogromno bogatstvo najrazličitijih misaonih stvaralaca i tradicija: od istočnjačke do zapadne filozofije, sve poznate religije i razne postmoderniste, sa Žanom Bodrijarom (Jean Baudrillard) na čelu. O svojim idejama za film i izvorima nisu mnogo pričali, već su ostavili gledaocu da sam istraži. Ali, ostavili su veoma jasne poruke, pa se tako u jednoj sceni vidi Bodrijarova knjiga „Simulacra and Simulaton“. Ideje iz te knjige utkane su u film. Veoma je upečatljiva priča o buđenju glavnog junaka ovog filma, Mr.Andersona (Neo), koja neodoljivo podseća na Platonovu alegoriju o pećini.
Platon opisuje ljude koji su od rođenja zatvoreni u pećini i to je jedina realnost za koju znaju. Povremeno vide senke i čuju glasove, dajući im razna svojstva i imena. Jedan od zarobljenika biva izveden na površinu zemlje. Trenutak prelaska iz tame u svetlo nanosi mu veliki bol, jer mu je sunčeva svetlost prejaka i njegove oči ne mogu da je podnesu. Privikavajući se, polako uviđa pravu realnost i stvaran svet. Postaje svestan da je život u pećini bio samo privid i imitacija života, zabluda u kojoj se do tada nalazio. Život u pećini predstavlja naš život i spoznavanje sveta na osnovu čulnih stvari, našu zarobljenost materijalnim i telesnim, a izlazak iz pećine – uzdizanje duše u svet ideja, koje se postiže razumskim i umnim saznanjem. Mit o pećini Platon završava tako što postavlja pitanje šta bi se dogodilo sa tim čovekom, koji je uspeo da izađe iz pećine i posmatra sunce, ako bi se vratio u pećinu i pokušao da objasni ostalim ljudima, koji su okovani, šta se zapravo događa i šta je prava istina. Ostali bi smatrali da je on poludeo i da je prava istina ono što se dešava na zidu pećine, a ako bi ovaj pokušao da ih oslobodi i povede izvan pećine – oni bi ga ubili, kaže Platon, aludirajući na sudbinu Sokrata koga su Atinjani osudili na smrt.
„Doista, onaj ko se oslobodio okova i preokrenuo od senki prema prikazama1 svetlosti; onaj ko se penje iz podzemlja pećine gore prema suncu; onaj ko ne može odmah da gleda životinje, biljke i svetlo sunca – usmerava se na božanske privide2 na površini vode i na senke bića, a ne na senke prikaza koje proizilaze iz kakvog drugog svetla nalik na sunčevo, jer to je svetlo veštačko kao i one prikaze. Sve to bavljenje veštinama koje smo pomenuli ima takvu moć da vodi ono što je u duši najbolje prema gore, do kontemplacije onog što je u stvarnosti najbolje, kao što se ono što je najosetljivije na telu3 uzdiže do onog što je najjasnije u telesnom i vidljivom području.”
“Država” Platon
[1]U alegoriji o pećini, „prikaze“ su one veštačke figure koje se pronose iza leđa zarobljenih u pećini, i bacaju senke na zid koje zarobljenici vide. Šire, „prikaze“ su za Platona predmeti „vidljivog“ zemaljskog sveta. Izvorna reč je eidola ( idoli). [2]Slike na vodi, glatkim površinama i uopšte prirodna ogledala. Po Platonu se te slike proizvode prirodno, same od sebe, a ne pod dejstvom ljudskih želja, sklonosti i zabluda. Ljudske slabosti iskaču iz tog lanca događanja, u kome su one neka vrsta „stranog tela.” One su veštačke (neprirodne) kao i one „prikaze.” [3]Oči i uši.
U filmu Morfeus poziva Nea, u čuvenoj sceni kad mu pruža dve pilule, jednu plavu i jednu crvenu, da mu se pridruži i da otkrije ko je zaista. Objašnjavajući mu da Matrix nije stvaran svet, da on ne može da mu kaže ko je već da to mora sam da otkrije, obraća mu se sledećim rečima:
– Ovde si zato što nešto znaš.
– Ne mogu da objasnim šta.
– Ali ti osećaš to. Osećaš to ceo život. Nešto sa svetom nije u redu, ne znaš šta je, ali tu je, kao trn u tvom umu koji te izluđuje. … Hoćeš da znaš šta je to? … [Matrix] je svet koji ti je navučen preko očiju da sakrije istinu. Da si rob, Neo. Kao i svi, rođen si u ropstvu, rođen u zatvoru kojeg ne možeš ni omirisati, ni okusiti, ni opipati, u zatvoru za tvoj um. Nudim ti samo istinu. Ništa više.“
Astrološki gledano, Morfeus je u simbolici Neptuna. Ime potiče iz grčke mitologije, a znači „sin sna“– bog snova. Neptun je nosilac najviših ideala i nadahnut istinskom verom, kako Morfeus u filmu i jeste predstavljen. Njegova vera je čvrsta i nepokolebljiva. Sve vreme on potpuno veruje da je Neo Izabrani, „The One“. I kad svi posumnjaju, on i dalje prkosi svojom verom. Njegova vera je vrhunska inspiracija, kakav Neptun i jeste u svom najvišem izrazu. Kao takav, baš on ima moć da pilule (Neptun) upotrebi u svrhu izlaska iz sna (Neptun). U svrhu buđenja (Uran). Ideal Neptuna postaje Uranova potreba za slobodom i poštovanjem individualnosti svakog ljudskog bića.
U knjizi „Odiseja 2012“, A.Imširagić navodi: „Upravo zato je Neptun – kao vladar mora i okeana – primarni vodič evolucije čoveka u jedno više biće, koje on u osnovi jeste… Neptun se u trenutku svog otkrića nalazio u egzaktnoj konjunkciji sa Saturnom na 25° Vodolije. Kako je Neptun ključni faktor povezivanja sa različitim dimenzijama postojanja kroz „umrežavanje“, ovaj trenutak njegovog otkrivanja aktivirao je posebnu fazu u evoluciji čovečanstva. “ Upravo je ovo uloga Morfeusa, koji sa svojim brodom „Nabukodonosor“ odlazi u potragu za Izabranim.
Ovde dolazimo do jedne važne tačke spajanja, gde se „ILI“ briše „umrežavanjem“ upravo zahvaljujući Neptunu. U citatu je navedeno da je u trenutku otkrića Neptun bio u egzaktnoj konjunkciji sa Saturnom. To nas dovodi do zaključak da su Saturn i Neptun „dve strane jednog novčića“, prošlost i budućnost integrisane u sadašnjosti –Urana. Neptun je taj koji će umiriti pretke i povesti ujedinjeno čovečanstvo u Doba Vodolije.
Film je prepun simbolike. O njemu bi se mogle napisati stotine stranica. Navela sam delove koji su me se najviše dojmili i preko kojih autori filma šalju snažne poruke.
Govoreći u celini, film i filmska industrija su u simbolici Neptuna. Oni uz pomoć savremene tehnologije i savremenih načina komuniciranja, a koji su u simbolici Urana, umrežavaju svet i mogu da pošalju veoma važne poruke – što i jeste slučaj sa trilogijom „Matrix“.
„The One: I know you’re out there. I can feel you now. I know that you’re afraid. You’re afraid of us. You’re afraid of change. I don’t know the future. I didn’t come here to tell you how this is going to end. I came here to tell you how it’s going to begin. I’m going to hang up this phone and then I’m going to show these people what you don’t want them to see. I’m going to show them a world without you, a world without rules and controls, without borders or boundaries, a world where anything is possible. Where we go from there is a choice I leave to you.“ „Matrix“